Zlo ima ime i prezime, boju očiju, visinu, prste na rukama, malje na prsima, lične biljege, mladeže, ožiljke sa malog fudbala. Zlo je familijarno, voli djecu, zlo je socijalno, druži se po prijeratnim kafićima, ima širok osmijeh, sve zube u glavi. To je ono malograđansko, sivo zlo. Postoje i druga, krezuba, pijana, lumpenproletarijatska zla. Teško je to sa zlom jednostavno klasifikovati, izmiče svakom opisu i sistematizaciji.

Šehić Faruk