Od deset najboljih filmova snimljenih u Evropi u posljednjoj deceniji i pol, barem je polovina rumunskih i nijedan, pa ni onaj valjda najveći "4 mjeseca, 3 nedjelje i 2 dana" Cristiana Mungiua nije dobio "Oscara". Pa, opet, uprkos svemu, Rumuni trpe, šute i snimaju sve bolje i raskošnije filmove...
Mihailo Rakita rođen u Kragujevcu 1951. godine. U Banjaluci živi od 1962. godine. Akademiju likovnih umjetnosti završio 1978. godine u Sarajevu u klasi prof. Milorada Ćorovića. Na zajedničkim izložbama u zemlji i inostranstvu izlagao preko trideset puta.
Član je Umjetničkih bratstava manastira: Krke, Rmnja, Dobruna i Tavne likovnih umjetnika Republike Srpske. Dobitnik je Prstena i Plakete Umetničkog bratstva manastira Krke, Plakete za slikarstvo Umjetničke galerije iz Višegrada, zlatne Plakete za slikarstvo likovne kolonije Brčko, nagrade Plaketa Grada Banjaluke za doprinos i razvoj kulture 2009. godine. Osim slikarstva polje likovnog izražavanja su mu i grafičke tehnike duboke štampe.U subotnjem izdanju Jutarnjeg lista izašla je kolumna Slavenke Drakulić, jedne od najvažnijih autorki regije o spotu Hejt SLOVEni, još ste živi ?Predivan i obavezujući tekst, onaj lijepi trenutak sreće kada neko uz čije knjige i tekstove si se formirao posveti važna slova nečemu u čemu si učestvovao
Za sve falsifikatore povijesti. Banjaluku su oslobodili antifašisti. Oni su na današnji dan , 22. april 1945 godine ušli u Banjaluku, ušle su partizanske jedinice.
Lendru su kao mladića regrutirali u Austrougarsku vojsku. Propješačio je brdoviti Balkan, preživio blato Galicije, baš onako kako je to zapisao Krleža u svojim romanima.
u Potoku je umro Pele, pa u dva dana Omiljko i supruga, znao sam da je umro Toto ali čujem da mu je sutra umrla i supruga, strašno, tragično. Juče je u Banja Luci od Corone umro i za nas poznati boxer Slavije Dule Milanković , mladji od mene, pamtim ga kao nekog ko je uvijek imao sport. torbu u rukama sa ili na trening bio je njegov život , bas tužno.
“Do te mjere je ogoljen nedostatak političke zrelosti, savjesnosti i odgovornosti kod ljudi koji sjede u gradskim institucijama da je za građane Banjaluke najbolje da utonu u zimski san do narednih izbora jer je sadašnja upravljačka struktura grada pokazala da je apsolutno nespremna da funkcioniše u kohabitaciji koju, nažalost, imamo u ovom mandatu."
Powerful Banja Luka family Djinic. I have already written about them, and this time a review of the old Jeanic Palace located in the place of today's Equator. In Džinić Palace there were local, offices and offices of the First Banja Luka bank. At the place of today's pedestrian crossing towards the Kultura bookstore there was a bridge across the river Church at that time. Old Djinic Palace was demolished in World War II during Banja Luka bombing, and a new Djinic palace was built in its place - a business center, demolished in the 1969. earthquake.
"U Tončijev projekt Madre Badesse zaljubio sam se na prvo slušanje, i sretan sam što sam bio i ostao dio te priče. Nisam glazbenik koji je sklon duetima, no suradnja s Tončijem odavno nije službena već duboko prijateljska tako ni ovo ne mogu nazvati suradnjom već zajedničkom idejom dvojice prijatelja."
Grašo Petar
Uz svo poštovanje mojih prijatelja ekonomista moram objaviti da sve njihove preporuke kako poboljšati socijalni položaj građana nisu ni do koljena INGENIOZNOJ ideji bajinog podmladka. Dakle, prvo junoša SNSD-a Dušan Petrović danas je na pressu objavio kako se isti spremaju da osnuju banku hrane. E u dotičnu će skupljati ostatke hrane iz restorana i robu kojoj je istekao rok trajanja u marketima i istu dijeliti gladnomu narodu. Katana Goga
Borac – Fredericija 17:15 (11:7)
Sportska dvorana “Borik” u Banjaluci. Gledalaca: 5.000. Sudije: Herbert Henšel i Peter Henfus (DR Njemačka). Sedmerci: Borac 3 (2), Fredericija 3 (2). Isključenja: Borac 6 minuta, Fredericija 2 minuta.
BORAC: Arslanagić, Selec 2, Rađenović 6, Karalić 2, Bjelić, Vujinović 2 (1), Vukša, Unčanin 2, Popović 1 (1), B. Golić, M. Golić 2, Ravlić. Trener: Pero Janjić.
FREDERICIJA: Jepesen, F. Hansen 3 (1), Hajderman, Nilsen 3 (1), Sorensen 1, Jungland 1, A. Hansen, Andersen 3, Pulsen, Madsen 2, Petersen 2. Trener: Ole Vorm.
Naredi Kralj da uhvate onog
Što kćer mu tajno u lugu obljubi.Cekali smo veliki odmor u prvom razredu Tehnike i zurno trceci ka novo otvorenoj robnoj kuci «Standard» u B.Luci. Sporedni ulaz i odjel za ploce. Stajala je «Ona», plavo bijela sa uklesanim glavama nasih idola. Nedostizna, skupa. Molili smo za par sekundi dodira. Uvece smo cekali u ponocne sate Radio Lux i do kasnih sati krisom upijali zvuke sa radija kratkih talasa, koji su od nas ucinili «Djecu u vremenu», razbacanu na sve strane nasih snova i nadanja..
U gradu Banjaluci živio je jedan veliki čovjek.Baš velik! Kada su njegovi sugrađani hodali nekadašnjim korzom, uočili bi ga iz velike daljine, jer takva visina i takav stas nisu mogli ostati neprimijećeni čak ni u velikoj rijeci ljudi u pokretu. Iz tog velikog i snažnog tijela nikada do nas nisu dopirali „gromovi i munje“.Naprotiv, glas tog čovjeka bio je uvijek staložen i tih, riječi odmjerene i blage (bez suvišnog „nakita“), a govor mu je bio uvjerljiv, ispunjen znalačkim ocjenama i bez pretjerivanja. Znao je mnogo o umjetnosti.Čitavog svog života bio je umjetnik i nastojao pokazati umjetnost drugima i naučiti ih da i oni jednog dana postanu umjetnici – koliko im to talenat i ambicija dotvole i omoguće. Slikarstvo je bilo njegov svijet, njegova duša i njegov svemir, kroz koji je stalno krstario na bezbroj načina – otkrivajući stalno nove puteve, nove svjetove, nova nadahnuća. I nove razloge za nove živote. Dječak sa Pobrđa se školovao u Učiteljskoj školi u Banjaluci, pa Pedagoškoj akademiji u Sarajevu – i dokazao sebi i svijetu da je rođen da bude slikar. Učeći druge (mlade ljude i djecu) šta je to svijet likovne umjetnosti, radio je u osnovnim školama (u Kozarcu i Banjaluci), srednjim školama (Sarajevo) kao nastavnik, a jedno vrijeme je bio savjetnik u PPZ (prosvjetno pedagoški zavod), kao i direktor nekoliko (osnovnih) škola. Podrazumijeva se da je, kao priznati umjetnik, bio član Udruženja likovnih umjetnika BiH. U mladim danima pokazivao je i veliki interes za razne sportove (posebno na vodi), a poznato je da je bio veliki pristalica BSK-a („banjalučki plavi“). Omiljenom tehnikom „akvarel“ zauvijek je na platnima – ali i u našim mislima i sjećanjima koja traju – izdvojio,zaustavio i ovjekovječio motive našeg omiljenog grada (i njegovog prelijepog okruženja), hvatajući (ili, možda, unoseći) u te pejsaže, u te predjele sa drvećem, stijenama i neumornom zelenom vodom koja teče „ono malo duše“. Taman toliko duše, da se vidi da je to naš kraj, da se u njemu nalazimo i prepoznajemo mi, a da čovjek/umjetnik koji je to uradio za nas i umjesto nas – pripada toj prirodi...i nama. Došao je među nas, ove ljude i ovaj grad 6. oktobra 1931. godine . Otišao je u bolji svijet, među zvijezde, da tamo stvara neke nove, čudnije, beskrajno trajne i neponovljive slike – bilo je to neke sumorne, bolesne 2021. godine 9. dana marta mjeseca. U našim glavama tiho se javlja sjetna melodija stare pjesme : „Nema te više, Alija“... U našim mislima i našim srcima ostaje naš Ale – nastavnik, drug, prijatelj, jaran, vrbaslija, umjetnik, slikar, stvaralac. BANJALUČANIN.
“Slušao sam ljekara i zaista sam pod utiskom koliko su ljudi nerazumni i nedisciplinovani. Ginu po bolnicama, vidio sam iz prve ruke, a ove zdrave baš briga. Ne vjeruju. Misle da je to neka zavjera. Samo bih se prisjetio kad je bila variola vera, odnosno epidemija velikih boginja, čitava bivša država Jugoslavija bila je vakcinisana za sedam dana i nije niko nikog pitao da li želiš”.
Pušić Antonije
"Zapaljivo je dobra riječ, da. Izgorio je u toj solaži! Čitava pjesma vrti se oko tog soliranja. Svaki put kad slušam taj album, samo čekam … 'John Mayall' je sjajan, ali čekate onaj trenutak kad Erik pukne i iznenada se zakuca u one gornje note. Nevjerovatno je. Apsolutno krene jeza niz kičmu".
