Danas sam tužna da ne mogu biti tužnija. Danas bi moj brat Josip Katušić koga smo svi i u porodici i u raji zvali Dodo, slavio svoj 66 rođendan. Ali, nažalost prošle godine nas je napustio iznenada i tiho onako kako je i živio. Pred očima mi svaki dan ali danas posebno iskaču slike našeg presretnog zajedničkog djetinjstva i vesele i lijepe mladosti. Dani provedeni kod bake, zajednička putovanja, školski gimnazijski dani, zajednička ljetovanja. Njegovim odlaskom na fakultet u Zagreb zajednički trenutci su bili rijeđi ali ljubav koju su nam roditelji usadili u naša srca nikad nije prestala. I sada kad mog Dode nema na ovom svijetu jednako kao od prvog dana kad smo rođeni iste godine sa nepunih mjesec dana razlike kada smo se ugledali moje misli su jednako upućene ka njemu. On gore zna da mislim na njega, a ja se nadam da ćemo se kad za to dođe vrijeme sresti gore i nastaviti naše druženje. Voli te tvoja Melanija. Jajčević Lana