Problem sa nazivom ovog grada nastao je usljed pogrešno shvaćenog imena. Banja IPAK ne označava banju (lječilište, izvorište mineralnih voda) već je to stari oblik prisvojnog pridjeva banova (ona koja pripada banu, banja), a luka označava mjesto, livadu ili zemljište uz vodu, vrlo često baš uz rijeku (M. Telebak „Kako se kaže”). Dakle, naziv ovog grada sastoji se od pridjeva i imenice, a ne od dve imenice. I obe riječi imaju svoje akcente, obe se mijenjaju po padežima. Znam da će vam zvučati čudno, ali pravilno je reći da je neko iz Banje Luke, a ne iz Banja Luke; da idemo u Banju Luku; da u Banjoj Luci žive divni ljudi… Nešto kasnije, u drugoj polovini dvadesetog vijeka, ustalio se (i norma ga je prihvatila) i jednočlani naziv – Banjaluka, pa ćemo reći da je ista ona osoba iz Banjaluke (spojeno može), da idemo u Banjaluku, da u Banjaluci žive divni ljudi… Banjalučani i Banjalučanke.