Cekali smo veliki odmor u prvom razredu Tehnike i zurno trceci ka novo otvorenoj robnoj kuci «Standard» u B.Luci. Sporedni ulaz i odjel za ploce. Stajala je «Ona», plavo bijela sa uklesanim glavama nasih idola. Nedostizna, skupa. Molili smo za par sekundi dodira. Uvece smo cekali u ponocne sate Radio Lux i do kasnih sati krisom upijali zvuke sa radija kratkih talasa, koji su od nas ucinili «Djecu u vremenu», razbacanu na sve strane nasih snova i nadanja..

Sweet child in time

You'll see the line

The line that's drawn… Džanić Emir