Vrijeme prije praznika i praznici uvijek u meni pobude neka lijepa i draga sjecanja. Uvijek u pretpraznicko vrijeme procitam za mene najljepsu elegicnu pjesmu svih vremena Pretpraznicko vece naseg briljantnog Alekse Santica malo se sjetna isplacem jer mi ta pjesma pomogne dozvati lijepa vremena i sjecanje na drage ljude koji vise nisu samnom. A poslije te pjesme krenu navirati sjecanja na praznik koji se trenutacno obiljezava. Veceras je to Badnjica koju sam svaku provela kod moje bake Ivanice Jajcevic u Predgradju . Baka je postila i svaki put je tradicionalno napravila gibanicu od debelih kora rucno razvijenih koja je bila nadjevena mljevenim orasima. Bilo je jos posnih djakonija ali ta mi se gibanica urezala duboko u sjecanje jer mi je bila jako ukusna a moja mama je nije pravila pa bih jedva cekala da je jedem. Na badnji dan smo kitili bor a da se mene pitalo kitili bismo ga vec pocetkom decembra. To danas cinim jer se toliko radujem praznicima da bih bor kitila jos u novembru ali to bi bilo malo ipak prerano. Ispod bora obavezna psenica za koju je moja baka govorila da se sije kako bi godina bila bericetna sto bi valjda u prijevodu znacilo bogata. Bile su tu i neke jaslice sa Isusom kupljene negdje na nekom vasaru koje ja kod kuce nisam imala jer mi nismo slavili Bozic vec Novu godinu a Bozic je bio rezerviran za proslavu kod bake. Osim psenice i jaslica pod borom na boru su visjele predivne staklene sarene kuglice male svjecice prskalice bjela vata pobacana ponegdje po granama bora i sarene Krasove bombone zamotane u sjajni raznobojni papir koji je na obe strane duguljastih bonbona zavrsavao bijelim papirnatim resicama. Od svih sarenih staklenih kuglica najvise me fascinirala sarena ptica koja je imala rep od nekog prirodnog perja i bila na nekoj stipaljci koja se kacila na bor. Od svih tih divnih sarenih staklenih ukrasa za bor uspjela sam sacuvati tu pticicu i jos jednu malu kuglicu a sve ostalo se porazbijalo. Takvih staklenih kuglica nema za kupiti danas tako ta te dvije kuglice cuvam kao oko u glavi jer predstavljaju sinonim nekih proslih sretnih i ljepsih vremena. Nije bilo vece srece nas djece kad se upale prskalice. U moje vrijeme nije bilo ovih prestrasnih petardi da nam probijaju usi i otkidaju prste. Mi smo slavili nekako njezno tiho i veselo bez ove danasnje agresije petardi pistolja i pucanja. I naravno ne sjecam se Badnjice bez snijega. I da sjetno zavrsim sve je nekako bilo idilicnije i drugacije. Ili sam ja ipak malo previse sjetna i sentimentalna kao iz Santiceve pjesme Pretpraznicko vece. Do mene je sigurno. Sretna Badnjica. Jajčević Lana