O Kolji Mićeviću morat ću jednom napisati poseban ogled. Ponosim se što sam njegov prijatelj. Cijenim njegovo umijeće i poštenje. Prve godine emigracije proveli smo jedan uz drugoga u Francuskoj. Sjećam se jednog popodneva, vozio sam se autobusom središtem Pariza i prolazio sa suprugom kraj velike pošte na otočiću Cit: ugledasmo odjednom Kolju kako izlazi kroz golema vrata i drži se za glavu. Učinilo nam se da plače. Iziđosmo na prvoj stanici, pojurismo za njim, stigosmo ga: što se dogodilo? ‘Srušili su mi Ferhadiju!’. Slična je bila moja reakcija na vijest da je u Mostaru srušen Stari most. Satima nisam vjerovao a onda – kad sam vidio slike na televiziji zaplakah.

Matvejević Predrag