Zasto morade da tako ode Covjek kao ti?!

Zbog takvih ljudi zivot u ovoj dolini suza cini se na koncu vrijednim zivljenja.

Od banjalucke mladosti, zajednickog njemackog izbjeglistva, do poratnih rijeckih druzenja, dugih viber-razgovora u sitne sate, obogatio si moj zivot plemenitoscu tvoje blage duse, dubokim, istinskim prijateljstvom, na koje sam se uvijek mogla osloniti....

Beskrajno sam ti zahvalna za sve zajednicke momente i ove uspomene koje mi titraju pred ocima neprekidno, starac moj....

Duboku si brazdu ljubavi i postovanja ostavio u mom srcu... Puzić Višnja