Druga crtica iz mog i bakinog bitisanja tiče se mojih rođendana i bakinih poklona koji su uvijek bili "praktični" naprimjer, emajlirani lončić za bjelu kavu i kakao koje sam obožavala ili šnajderski centimetar da mi koristi kada naučim šiti. Nisam naučila šiti ali centimetar i danas čuvam kao najljepši poklon na svijetu i danas sve po kući premjeravam njime. Emajlirani lončić danas na više mjesta obijen ali iz njega mi je kava najslađe popijena. Kad sam bila djete durila sam se, naravno, "u sebi" na bakine "glupe i nepotrebne" poklone. ( mi se nismo smjeli histeričnim plačem, kao današnja djeca, izražavati nezadovoljstvo. Mogao si samo "u sebi mrmljati" ali samo ako te vide da si "napravio facu" postojala je velika šansa da dobiješ "vaspitnu" iza ušiju. Ostali pokloni u vidu igračaka su se "obatalili" pare su se potrošile na raznorazne gluposti, haljinice poderale, a bakin lončić i centimetar ostali su da me sjećaju na najljepše godine mog djetinjstva i na najdražu baku Ivanicu.

Jajčević Lana