Bila sam beskrajno ponosna što živim u Jugoslaviji. Vjerovala sam
čvrsto i bila sam sigurna da će biti samo bolje i ljepše. I danas
vjerujem da je to moglo da se desi.
Znam da je ta zemlja mrtva zauvek i ja sam to otplakala i preboljela.
Znam gdje živim, prihvatila sam neljubazne graničare i pečate u pasošu.
Ono što danas znam jest da ću, bez ikakvog sentimenta, i dalje u
svome biću biti Jugoslovenka. To je upisano u moju duhovnu genetiku i to
se neće promijeniti sve do moje smrti.
Karanović Mirjana
No comments:
Post a Comment
Note: only a member of this blog may post a comment.