Sutra je dan radnih brigada, vrijednih ruku, a nekako se simbolično podudara i sa godišnjicom smrti moje drage tetke Vahdete (Softić) Čerimpašić, koja je čitavog života vrijedno radila, i gradila, naučivši i mene već od malih nogu da se sve mora zaraditi, zaslužiti trudom i ljubavlju. Ta najljepša tekovina, dar i moje tetke, pomogla mi je da opstanemo i u najtežim godinama progonstva i borbe za preživljavanje. Zato, svim našim tetkama, i živim, i onima koje su se preselile u sjećanja i nepresušna vrela, hvala za sve dane i godine zajedničkog života, kojem su i one davale pravi smisao. U Lijevoj Novoseliji, na mjestu gdje je rodjena i gdje je odrastala tetka Vahdeta, žubori česma koju je ona poklonila novim generacijama. Jer, teku vode, život se nastavlja, i tako su dalje žive i naše tetke, i svi naši najdraži.

Bekrić Ismet