Dragi moj Irfane, sretan ti 72. rođendan!
Često se sjetim promocije tvog romana "Imotski kadija". Prije nje
pročitala sam iznova sve tvoje knjige; Od pjesma "Zvečajsko blago" iz
1969, preko "Ružičaste učiteljice", dramoleta, objavljenog u Osijeku
godinu dana poslije... Osjećala bih se pred tobom loše da nisam stekla
uvid u ono što je bilo prije. "Kadiju" sam interpretirala sa studentima i
uživali su u tvojim mudrim rečenicama. Svaka generacija iznova. Znaju
se i sad sjetiti, kad se susretnemo, tvoga gostovanja u dvorani DIV. Za
razliku od mnogih drugih,ti vjeruješ u snagu napisanog i u
prepoznavanje, u poziv pisca. A danas nam ta tvoja vjera treba više nego
ikada. Uz tebe je sve - vezano uz književnost - odgovorno i veliko. Rad
u žiriju na čijem si čelu ti, može biti primjer i uzor. Kad god osjetim
mučninu izazvanju pojavama u našem književnom životu, izliječim je
sjećanjem na one naše prosudbene razgovore u Tuzli 2009. Ti, Mirko
Kovač, Filip David, Andrew Eachtel i ja u nagradi "Meša Selimović". Samo
tri dana razgovora o romanima, vrijedilo je više od godina i godina
provedenih u prostorima u kojima bi književnost trebala biti i kruh i
svetinja.
Grlim te; tebe i tvoju slatku Ajnu!
Julijana Julijana
No comments:
Post a Comment
Note: only a member of this blog may post a comment.