Tuesday, 6 November 2018

Moj najdraži, jedini brat Bole, Goran Bosković..Bio je jedan od većih boema BLuke.
Što bi rekao Oliver Dragojević:“šaka suza, vrića smija, ća je život vengo fantažija“.
Njegov čitav život je bio fantazija, igra...igra bez pravila.., svi smo se rado poigrali
sa njim, plemenio je svojim šarmom, veličinom duše, bez granica.., geografskih i
nacionalnih. Uspio je staviti osmijeh na svako lice i dušu: doktora, čistača,
zemljoradnika i akademika, i širiti neku, samo njegovu.., pozitivnu energiju! I kada
bismo sada u ovom momentu svi koji ga znamo zažmirili i sjetili se bar jednog
momenta sa njim.., pojaviće se osmijeh na našim licima a u srcu će se osjetiti ta
pozitiva. Od te sile toploga smijeha i dobronamjernosti može se na trenutak ugrijati
cijela naša planeta! Ima li većega naslijjedja od toga?!Hvala ti za sve mili moj Bolence.
Nikada te neću zaboraviti i neću dozvoliti da postaneš zaboravljen😢❤️❤️

Seka

No comments:

Post a Comment

Note: only a member of this blog may post a comment.