Nikad ne ističem da sam bila na Trgu u vrijeme svakodnevnih okupljanja i traženja odgovora na pitanje šta se desilo sa Davidom Dragičevićem. U jednom trenutku trajanja odborničkog mandata, otac ubijenog mladića je apelovao da se ime njegovog sina više ne upotrebljava u izjavama političara. Nisam se smatrala političarem, ali sam bez riječi ispoštovala njegovu želju, bez analize i ispitivanja. Osim one da niko nikad ne sazna kakva je njegova bol. Čini se da je počelo da se odmotava klupko u slučaju Dženana Memića. Duboko u sebi se nadam da će isto desiti i sa Davidovim slučajem. Pravda nije ničije ekskluzivno pravo. Iako nikad nisam bila zvanični član Pravde, i dalje se osjećam kao dio univerzalne, ljudske, prirodne, one težnje koja prevazilazi sve nas - da zlo ne može proći nekažnjeno i da se na taj način smanjuje i iskorijeni. Svi griješimo, lutamo, pravimo poteze koji se ne sviđaju svima, ali kad zbog nekih ličnih neslaganja prestanemo tražiti odgovore i biti svjesni da sve ono što se dešava drugima već sutra može da se desi i nama, pali smo na ispitu ljudskosti. Mandat više nemam, pa nakon dugo vremena želim opet da napišem: Pravda za Davida! Savić - Banjac Mirna