Period kada je Vladom SFRJ vladao Ante Marković pamtim po nekoliko detalja, sjećam se da smo vrlo brzo kupili novi televizor i video, obnovili garderobu, južno voće je u prodavnicama bilo bagatela, a moji roditelji, Ljudmila i Vlado, zaposleni u javnim institucijama, su tih dana zarađivali kao da su zaposleni u Njemačkoj ... poslednji put sam Markovića vidio na doručku u sarajevskom hotelu "Evropa"... koja surova simbolika ... držim da smo tih dana krajem osamdesetih imali manje nepovjerenja, zabluda i nabujalih jalovih i pogrešnih mitova, a više sluha i pameti za njegove ideje, danas bi svi mi ili barem velika većina umjesto po novonastalim siromašnim i bijesnim torovima doručkovali u Evropi ... u kojoj sam zbog posla vrlo često. Na aerodromu u Frankfurtu onomad, gledam kroz prozor avione koji poleću i slijeću, kao na traci, sunce zalazi pa je i romantično ... svakih 3-4 minuta sa piste poleti, odnosno sleti neki avion. Stvari se odvijaju brzo, život je kratak i ako imaš ispravne prioritete mozda ti se i posreći.
Mislim, ljudi napreduju, trče za i u korak sa vremenom, a mi bi da ga zaustavimo i to je negdje naša najveca tragedija ...

Trifunović Aleksandar