Jesenas, kad mi je umrla mati, dobio sam niz umobolnih poruka u kojima se srBski desničari sprdaju sa mojom tragedijom. To nije toliko važno i očekivano je, na žalost.
Uglavnom u moru poruka, jedna je bila-Bursać, jebem ti mrtvu majku, što
ne pišeš o ubistvima Srba?! Poslao sam toj personi nekoliko linkova sa
dječakom Petrom, Jasenovcem, sa heroinom Dijanom Budisavljević...Stigao
mi je odgovor, svejedno ti jebem mrtvu majku, samo da ti ponovim!
Zaboravio sam na to i vjerovatno bih posve zaboravio, da mi prije neki dan nije stigla poruka sa nepoznatog profila, ja sam onaj koji ti je psovao mrtvu majku i želim da se izvinim, izjede me to, a ti ako možeš praštaj.
Oprostih čovjeku i pitam ga, otkuda takva promjena? Kaže on, odselio sam se iz rs-a, iz države i živim u Kranju već pola godine:
-Progledao sam na oba oka Bursać, a ti molim te praštaj!
Možda sunce tuđeg neba ipak bolje grije!
Zaboravio sam na to i vjerovatno bih posve zaboravio, da mi prije neki dan nije stigla poruka sa nepoznatog profila, ja sam onaj koji ti je psovao mrtvu majku i želim da se izvinim, izjede me to, a ti ako možeš praštaj.
Oprostih čovjeku i pitam ga, otkuda takva promjena? Kaže on, odselio sam se iz rs-a, iz države i živim u Kranju već pola godine:
-Progledao sam na oba oka Bursać, a ti molim te praštaj!
Možda sunce tuđeg neba ipak bolje grije!
No comments:
Post a Comment
Note: only a member of this blog may post a comment.