Period kada je Vladom SFRJ vladao Ante Marković pamtim po nekoliko
detalja, sjećam se da smo vrlo brzo kupili novi televizor i video,
obnovili garderobu, južno voće je u prodavnicama bilo bagatela, a moji
roditelji, Ljudmila i Vlado, zaposleni u javnim institucijama, su tih
dana zarađivali kao da su zaposleni u Njemačkoj ... poslednji put sam
Markovića vidio na doručku u sarajevskom hotelu "Evropa"... koja surova
simbolika ... držim da smo tih dana krajem osamdesetih imali manje
nepovjerenja, zabluda i nabujalih jalovih i pogrešnih mitova, a više
sluha i pameti za njegove ideje, danas bi svi mi ili barem velika većina
umjesto po novonastalim siromašnim i bijesnim torovima doručkovali u
Evropi ... u kojoj sam zbog posla vrlo često. Na aerodromu u Frankfurtu
onomad, gledam kroz prozor avione koji poleću i slijeću, kao na traci,
sunce zalazi pa je i romantično ... svakih 3-4 minuta sa piste poleti,
odnosno sleti neki avion. Stvari se odvijaju brzo, život je kratak i ako
imaš ispravne prioritete mozda ti se i posreći.
Mislim, ljudi napreduju, trče za i u korak sa vremenom, a mi bi da ga zaustavimo i to je negdje naša najveca tragedija ...
Trifunović Aleksandar
No comments:
Post a Comment
Note: only a member of this blog may post a comment.