„Otmjenost karaktera“ je najrjeđa osobina među našim političarima i taj
 nedostatak presudno definira i određuje ukupni život na ovim prostorima.

Berić Gojko

„Mislim da sam ja ipak srećan čovek, mada to ne mogu
da dokažem nekim argumentima iz svoga života.“

Radović Duško

Ratova će uvijek biti. Svijet je prenaviknut na vođenje ratova, na smrt.
Igrat će se Svjetsko prvenstvo, a u Siriji će trajati rat. Ja sam navijač Bosne,
ne mogu da budem objektivan. Pošto smo inače inadžije, ja bih volio da
Bosna opstane iz inata. Inat nije dobar savjetnik, ali valjda nekad može da pomogne.

Osim Ivica

 Čovjek izvan Sarajeva može biti nevjerojatno popularan, ali čim se
 vrati u grad na Miljacki prvi znanac dobacit će mu „đesi šupak, šta ima?“.

Popović Davorin

Dario Džamonja bio je veći od života, iako ga je ovaj tukao
svih dvanaest rundi, dugo i monotono. Pisac je na koncu iz
ringa izašao kao pobjednik, njegove priče nadživjele su život.

Mi smo luzeri s predumišljajem. Niko od nas ne gaji iluziju da će nešto
svojim pisanjem ili govorenjem drastično promijeniti u sredinama u
kojima žive, ali dok god smo ovdje, dok god pišemo i govorimo, mi smo
pobjednici. Kada ućutimo ili odemo tamo daleko, onda su oni pobijedili.

Puhalo Srdjan

“Nemoguće je uvjeriti neku osobu u neophodnost nečeg, ukoliko ne upoznamo dušu te osobe.”

Gebels Jozef

Za mene prošlost je toplina, svojevrsno utočište u zaštićenosti nasuprot današnjici beščašća. Ona je rodno mjesto mojeg srpskohrvatskoga jezika, koji je danas omražen i razbijen, i ponižen… On je moj sanskrit i moj jidiš, moje mjesto bitka, mjesto mojeg nomađenja i mojeg ahasverstva, potpuno neprisilnog.

Cvijetić Darko

Naprosto, snaga je crkve u neukosti ljudi.
Svećeničko je blagostanje oduvijek, vjekovima unatrag, u narodnoj nesreći.
Što je duhovna i materijalna bijeda veća, crkve su punije, a molitve gorljive.

Tomić Ante

Nije lako biti Brega. Ako misliš da jeste – probaj ti.
Da ti stari pobjegne, da te mati ostavi, a ti gitaru  u
ruke, pa šta bog podari.

Burić Ahmed

‘Jednako sam ponosan srpskim rodom i domovinom Hrvatskom.
Da dugo žive svi Jugoslaveni.’

Tesla Nikola

„Nismo se mi rastali na način da je potrebno neko pomirenje. Naša relacija nije vezana niti za konflikte niti za probleme. Jednostavno, ljudi se mijenjaju, traže neki svoj put u životu. Nismo mi jedini koji smo ga našli i koji smo krenuli svako svojim putem. Pričati o tome nema smisla jer su ljudi koji su sada u bendu članovi Zabranjenog pušenja dvostruko duže od Neleta. To je dovoljna ilustracija.“

Sekson Sejo

Rat je stvorio
mržnju,
a ne obrnuto.

Jović Dejan

Po naravi sam na pokojnog oca pa sam uvijek dobre volje,
teže ćete me vidjet da kukam kako mi je loše.
Ja mogu zahvaliti svojim roditeljima jer su mi dali prekrasno
djetinjstvo, dali su mi da mogu razlučiti dobro od zla.

Dvornik Dino

"Nacizam, recimo, može tražiti svoje porijeklo na Balkanu. U ćumezima Beča, plodnom tlu etničkih trvenja bliskih jugoslovenskom svijetu Hitler je naučio kako da mrzi na tako zarazan način".

Kaplan Robert

Bila sam beskrajno ponosna što živim u Jugoslaviji. Vjerovala sam čvrsto i bila sam sigurna da će biti samo bolje i ljepše. I danas vjerujem da je to moglo da se desi.
Znam da je ta zemlja mrtva zauvek i ja sam to otplakala i preboljela. Znam gdje živim, prihvatila sam neljubazne graničare i pečate u pasošu.
Ono što danas znam jest da ću, bez ikakvog sentimenta, i dalje u svome biću biti Jugoslovenka. To je upisano u moju duhovnu genetiku i to se neće promijeniti sve do moje smrti.
 
Karanović Mirjana

Htio bi se vratit s puta
Al zametnu se svaki trag
Gledam nebo pitam zvijezde
Gdje to biješe kućni prag

Ti se nemaš kamo vratit
Ko iz neba da ču glas
Nisi sam u toj želji
Ima puno vas

Jer sad se sjećam
I sad mi je žao
Pa bih se ponovo
Na put dao

No vrijeme je prošlo
Život je teko
Put izgubljen
Ko bi reko.

Arnautović Sule

"Kada se prestanem zimi kupati, znači da nema Jevte."

Jevtić Milenko

"Majku jebo svoju", i opet utonuo u šutnju, ali je riječ
kao ptica i ne može se držati u kavezu, pa je nastavio:...

Džamonja Dario

Baka Ivanka Jajčević zvana Ivanica rođena je u selu Šimići nedaleko Banja Luke u porodici Smiljčić. Udaka se za moga dedu Milu Jajčevića, željezničara iz Ivanjske. Imala je samo četiri razreda osnovne škole ali bila je mudra kao da je imala tri fakulteta. Baka Ivanica izrodila je sedmero djece ali su joj dva sina rano umrla, jedan od bolesti a drugi u ratu. Imala je i pet unuka. Jedan unuk je živio sa njom u kući, jedan sa riditeljima u Zagrebu i ja u Banja Luci. Zaboravila sam reći da su, id vremena dokle sežu moja sjećanja moji baka i dida živjeli u Banja Luci, na Predgrađu, kako se nekad zvalo banjalučko naselje Lazarevo( ne znam što mu promjeniše ime) u zgradi pored stare željezničke stanice u kojoj je moj dida kao željezničar dobio službeni stan. Tu su stanovali sve do 1965. godine dok nisu malo dalje napravili kuću koja je u mom sjećanju i danas živa kao kuća sa najljepšim dvorištem na svijetu. Najljepša ferja provela sam kod svoje bake sa svojom braćom Josipom i Hrvojem. Josip i ja isto smo godište i išli smo zajedno i u školu, a Hrvoje je stariji pet godina od nas i dolazio je i on na ferje kod bake, ali nije ostajao kod bake tako dugo kao Josip, koga su svi zvali Dodo i ja. Još se sjećam kako se on kao stariji, a i kao gost, malo pravio važan i stalno nam držao neka "predavanja" i tužakao nas baki za svaku sitnicu. Mi smo pripadali generaciji kad roditelji i babe i dede nisu utvrđivale ko je kriv za neku nepodopštinu več nas istom kaznom kazne sviju koji smo u budalaštini učestvovali. Baka je imala najbolji sistem kazne. Kad već dođe vrijeme "da ne znamo šta ćemo od sebe" samo bi nazvala telefonom naše roditelje i rekla kratko: "vodite ih kući" a to nam je bila najveća kazna.

Jajčević Lana

Nije smrt ono što je užasno, već životi koje ljudi žive ili ne žive do svoje smrti.
Oni ne poštuju svoje živote, oni pišaju po njima. Ružno izgledaju, ružno govore,
ružno hodaju. Pusti im veliku muziku i oni je neće čuti. Većina ljudskih smrti je
obična prevara. Ništa tu nije ostalo da umre.

Bukovski Čarls

"Najveći trenutni problem je televizija koja forsira talent emisije, što pjevačke, što glumačke, što imitatorske. Ljudi su, zahvaljujući tome, stekli pogrešan dojam, onda je nama ponekad i nekoliko mjeseci potrebno da objasnimo i djeci i roditeljima da to nije suština glume."

Zrnić Sladjana

Uprkos uvriježenom mišljenju, Jugoslavija nije propala zbog
manjka građanskih sloboda – nije propala zato što je utamničila
previše, nego jer nije utamničila dovoljno ljudi.

Nikolaidis Andrej

Čim reprezentacija dobro gura, onda se mijenja i
kompletna klima u državi. Mi smo potpuno potonuli,
podijeljeni smo, ali fudbal nekako uspije ublažiti probleme.

Osim Ivica

Q. How are we supposed to treat others ?

A. There are no others.

Maharshi Ramana

- Živimo u govnima što su ih proizvele šovinističke elite zemalja nastalih raspadom Jugoslavije. Napujdane vanjskim pritiskom, narajcane ličnim interesom, snishodljive kapitalu i neoliberalnom konceptu…. Strašni krvavi rat, kako vidimo, bio je otimačina, krađa, spoljna i unutrašnja. Hrvatska je najpre pokradena od vlastitih ljudi. Od Tuđmanovog vremena pa naovamo i tzv. elite i prišipetlje, i razbojnici i kriminalci pronašli su rupe u zakonu i legitimizirali nezakonje i bezakonje... S jedne strane unutrašnji lopovi, a s druge vanjski. Vođene vlastitim interesom i pritiskom političkog faktora, sve su šovinističke elite ovih prostora rasprodale ono što je stvorio socijalizam. Hrvatska se opet raspala na Austrougarsku monarhiju; Austrija nam drži banke, Mađarska naftu, komunikacije Nemačka, Italija… Sve prodato na sve strane.

Mandić Igor

Od svih “sila trenja”, ona koja najviše usporava ljudski napredak je neznanje,
ono što Buda naziva “Najveće zlo u svetu”.
Tesla Nikola

Kurac je korijen svijeta.

Leduc Violette

…vrline potrebne za vladanje nisu iste kao one koje treba imati da bi se došlo na vlast. Da bi se dobro upravljalo poslovima, treba zaboraviti na sebe, misliti ponajprije o drugima, naročito onim najnesretnijim. Da bi se došlo na vlast, treba biti pohlepniji od svih ljudi, misliti samo na sebe, biti spreman da pregaziš i najbliže…«

Perzija

...jer svako voli kad ga neko hvali. Pa makar i lagao.

Burić Ahmed

Kada jednom uđeš u blato nacionalizma, nema pranja od toga.

Grlić Rajko

U mojim najgorim izbjeglickim danima sam se zezala govoreci da me moze izvuci samo pusto ostrvo sa sljedecim drugovima:
Rade Serbedzija, Brega, Kusta, Goran Milic i Djole
Danas, nakon skoro 30 godina:
- Kusturicu ne mogu vise ni da zovem Kusta, izletio iz tima iz opste poznatih razloga
- Goran Milic, Yutel, izletio iz manje poznatih razloga
- Djordje Balasevic...hm...nije vise Djole, prelazimo na Vi...moja najnovija trauma...borba unutarnja.... jos ga drzim u timu na klupi za rezerve...
Dakle, pala knjiga na dva slova, ali kakva 😇

Puzić Višnja